Šta čini čovjeka čovjekom u današnjem društvu...

Danas,čovjeka čovjekom u društvu čini novac i moć. Ako nemaš novca,nisi klasa.
Društvo je jednostavno postalo društvo spektakla,mladi se okreću sve više materijalnim vrijednostima,izlaz iz svih problema vide u novcu,a bježe od stvarnosti.
Razmišljajući ,što više novca imaš,više si moćniji i cijenjeniji i to ne samo od "kolega" buržuja već i od ugnjetavanih i iskorištavanih radnika i radnica,pardon robova koji,iako neki i svjesni situacije,maštaju i sanjaju otvorenih očiju o dostizanju zvjezdanog statusa svoga gazde ili pak bogatkog komšije. I onda kažu mi smo demokratsko društvo!
Vremenom sve više isčezava parola : "Vrijediš onoliko koliko znaš.",budući da,ako to znanje ne znaš ili još preciznije ne možeš iskoristiti i unovčiti (jer je posla usljed:globalizacije,automatizacije,pohlepnih i gramzivih poslodavaca sve manje,pa ti za posao,budući da je sve više obrazovanih radnika ,trebaju veze,bilo one političke ili rođačke,svejedno je.
Pa onda iz svega toga dođu do zaključka "Vrijediš koliko imaš" ,što znači sirotinjo i Bogu si teška,a buržuji,samo naprijed,još ako si do tog došao nelegalno,onda si i veća faca,jer legalnih načina ima dosta.
Mogu na kraju samo zahvaliti Bogu ili/i Majci Prirodi na smrti,kao jedinoj stvari koji licemjerni buržuji ne mogu:kupiti,iskoristiti,prevariti,nadmudriti.

Čast u današnjem društvu? Biti (NE) častan! ! !

U Srednjem i Starom Vijeku vladala je aristokratija. Najbolji među ljudima (aristos) su se osjećali iznad svih ostalih, običnih, prosječnih - i smatrali su za svoje pravo i dužnost da budu primjer, da određuju vrijednosti i da ne dozvole snižavanje, skraćivanje pathosa distance između sebe i onih koji su ispod njih. Taj pathos ima za posljedicu rast osjećaja moći na nivou instinkta, "višak zdravlja" - a sve ono što se i danas smatra "vrlinom" dolazi uvijek samo od viška nečega pozitivnog, koji izgleda još veći samim davanjem, dijeljenjem i rasipanjem: tu možemo zaključiti da je "plemenitost", "velikodušnost", "čast" (u smislu "častan") dio aristokratskog ideala i da je u njemu najprije procvjetao.

Što se tiče njegove propasti, mogu samo pretpostaviti da je umro "prirodnom smrću", rastom brojnosti ljudi i prebacivanjem fokusa sa kvaliteta na kvantitet. Pathos distance je postao persona non grata u egalitarijanskom društvu, društvu kojim vlada masa, tj. ideali mase, ideali dugotrajno potlačenih, uniženih, napaćenih - sjetimo se kako se ta masa ponašala pri svakoj revoluciji, sjetimo se jakobinske diktature i Oktobarske revolucije i Romanovih. Ne zaboravimo ni Moamera Gadafija - sve je počelo sa "želimo da odeš", a onda su nudili novac za njegovu glavu. Gdje je tu čast, doista? U jednoj Libiji, gdje je svako mogao studirati besplatno na bilo kojem svjetskom univerzitetu, i još uz to dobiti auto i stan i ne znam koliko još hiljada dolara džeparca - najednom je Gadafi zločinac nad zločincima - umjesto da kažu fino "hvala" ko ljudi...

Čast, časnost - ne može se na silu "iscijediti" iz nekoga, ona mora doći spontano ili ne doći uopšte. Danas još uvijek vlada mišljenje da je to nešto dobro, da je to vrlina - ne shvaćajući pri tom da je upravo tlo na kojem ta vrlina raste već vjekovima zatrovano...
Ljudi su isti,vremena se mjenjaju!