I to je sve naša Bosna i Hercegovina

Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vozovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju fudbal, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmočasovno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi. Gdje je svijetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se historija ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave slavu, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumjevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima. Gdje nepismeni pišu historiju. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gdje se svako svakome smješka, a niko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje živiš samo zato da bi umro, gde je vrijeme beskonačno, a vlast besmrtna..

Živimo u zemlji pretjerane stvarnosti. Pretjeranih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zraka punog pretjerane nesnošljivosti i pretjeranih nacionalizama koji se odazivaju na tri različite pjesme, tri različite zastave i tri različita psovanja one tuđe matere. Ko god je mogao, oštetio je i odradio ovakvu Bosnu i Hercegovinu kao jeftinu prostitutku sa laganim smetnjama u razvoju.

Stranci ublehaši cifrajući svoje sterilne životopise, dodajući u njih stavku "višegodišnjeg rada s luđacima", puneći džepove tim nezaboravnim i egzotičnim pothvatom. NVO, mađioničari ružičaste "ko nas bre zavadi" svakodnevice koja postoji samo na njihovim obilnim domjencima gdje žderačina i piće ne biraju naciju i vjeru, kad se prolomi neki trešerski narodnjak koji sve naše narode i narodnosti baca u delirij. Novinari, što državni, što regionski, što svjetski, sukladno profilu svojih čitatelja i željama kapitalističkih vlasnika istih listova, o našim danima pišu il' satiru, il' ozbilju, il' esej pun bola i romantike. Holivudski hohštapleri, ratni profiteri, domaći politički lopovi, intelektualni madrfakeri - držači veleumnih tribina o "rješenju". Koje nikako ne dolazi. Ali strpljenja molit ću!